Chapter 3.
written on: petak (04.03.2011.) | time: 18:37
Sucked on to your lips,
in burrows through the ribs.
Drops softly like snow
first it gets hot then cold.


Vlak je bio star, s malim kabinama i sjedalima presvučenim u crveni izlizani baršun.
Gurnula sam torbu u mali prostor iznad glave, prije toga izvukavši Gavrana Edgara Allana Poa, i sjela na jednu klupicu. Eric je sjedio nasuprot meni a noge su mu bile ispružene prema naprijed i položene na mjesto pored mene.

„Da li ti shvaćaš da ja ništa ne znam o tebi?“, započela sam jer stvarno nisam ništa znala o ovome mladiću pored mene, premda se činilo kao da ga znam cijeli život.
Od kada sam ga našla na onoj ulici, podsjetila sam se, trčeći iz stana u zgradi do, dok su se stube njihale i dok je prolom oblaka najavljivao kišu.
Zaletjela sam se do njega, njega koji je bio na koljenima, i zagrlila ga, govoreći mu da će 'sve biti u redu.' Ali nikad neće.
Uvijek će ga progoniti vatra koja se širila iz auta, izrazi šoka i boli na licima roditelja, vici bola male sestrice.
Osjetila sam to.

„Rođen sam u jednom malom mjestu, imam 18, i moja obitelj i ja smo krenuli na bakinu farmu na jugu. I onda se dogodila nesreća i to je to. Sada sam s tobom.“

Pogledala sam ga. Imao je hladan izraz lica kao da govorio o salati koja je previše kisela. Glas mu je bio lišen osjećaja i peckao mi je kožu kao da me bode iglicama leda.

„Ovo nije tvoj život“, tiho sam mu rekla, položivši svoje dlanove na njegove noge i gledajući ga u oči. „Ovo je moj život, moje vizije i tuđi životi i smrti na mojoj duši. Ne na tvojoj.“
„Ja ću biti uvijek tu“, odgovorio je dok sam ja okrenula pogled od njega jer sam predosjećala nešto.

I onda tek odjedanput;
Bila je livada. I neka djevojka, sjedeći na deki koja je bila rasprostenjena na svježoj zelenoj travi. Oči su joj bile zatvorene i potiho je disala. Iza nje se približavao netko. Muškarac negdje visok oko metar i 80, s crnom kapuljačom i...nožem u ruci.
Tiho se približio djevojci, zarivši nož u njezin nježni vrat, dok se njezin vrisak odbijao o drveća smreke koja su okruživala livadu. Muškarac, obriše nož o njezinu haljinu i lagano se povuče u sjenu stabla.

„Još jedna vizija?“, upita me plaho Eric.
Odmahnem glavom i ugledam se negdje u daljinu kroz prozor.
Ove vizije nisu više bile toiko doboroćudne. Sada su bila to djela silovanja, kanibalizma i hladnokrvnog ubijanja.
Progutam knedlu u grlu.
Odlučno prozborim.
„Netko je upravo ubio djevojku na livadi. Ništa neobično.“

Uzdahnem, proklinjajući svoju majku što me ikad rodila.

†
 
Gledao je njezina prsa kako se nadimaju gore-dolje. Pratio je jagodicom njezinu crtu vrata. Lagano je sklopio ruke oko njezinog vrata.
Samo jedan stisak. Samo jedan snažniji stisak, i njezina glava će se spustiti dolje, pustivši bolan zvuk krckanja kosti.
Ali nije to mogao napraviti. Ne još.

O ovome sam razmišljala jučer navečer. ><

komentari, 16