Chapter 8.
written on: srijeda (04.04.2012.) | time: 01:06
I see my pretty face in his strange eyes,
I listen to our blood run side by side,
I run away.
It's so cold, so dangerous that I can't stay.


Držala ga je svojim blijedim rukama, njegovo lice, njegovu meku kosu je dodirivala svojim mekanim prstima. Pogled mu je bio hladan, kakav drugačiji. Bio je to njegov pogled, njegov iskren pogled, izgubljen.
Zašto ju nije tako gledao cijelo vrijeme?
Zašto ju je samo sada trebao?

Erin ga je htjela lupiti, iskreno je htjela. Ubiti boga u njemu, ako boga i ima. Oči mu iskopati, tako da nikad ne može gledati.

Alex nije njezin, nikada neće ni biti. Ona nema pravo na njega. On njoj samo pripada u noći, kada se on hrani, kada se ona hrani. Po danu, po danu je Zoéin. Ne tjelesno, već mentalno. Njegove misli, njegovo disanje, hodanje... Njegov život je po danu njezin. Ali ne i Elin. Dala bi svoju besmrtnost za tu ljubav.

Ali ipak se držala za ono što je imala, za ono što je jedino imala. Alexa u noći. On po noći jedino postaje zvijer koja je, demon koji je. Vrlo jednostavno tako isto treba hranu. Njezina krv, ne Zoéina. Njezino meso, ne Zoéino.
I tada je, ironije li, njemu pripadala i samo njemu.
I on njoj, kada je uzimala ono što treba. Komadići crvenog mesa srca. Komadići srca. Ona se nasmiješi za sebe na to.

Jela je njegove dijelove srca, koji su pripadali drugoj.

On je naivno mislio i vjerovao da ona ne zna da on ljubi drugu. Ima svako pravo na to, Elin je mislila, jer koliko ona njega voljela, on nikad nije bio jedini. Uvijek postoji onaj drugi. Zamjena. A to je i ona bila za njega. Zamjenska Zoé.

A sada ju je on trebao najviše. Zoé ga nikad neće voljeti, trebat će ga možda u rijetkim prilikama... I znala je dobro njega, znala je što će napraviti. A ona bi sada to trebala zaustaviti, spriječiti njegov ljubomoran, razoran um. Nije imala snage za to, ali i tko bi imao? Pogotovo kada zna da bi poslije toga nastao raspad njihove grupe.

Noina smrt bi ih više koštala nego što to ona želi priznati. Jer, ga je voljela (ne na taj način), njegovu ravnodušnost i njegovo znanje.
Duhovi bi bili razjareni, ljutiti... Izgubili bi razlog da se bore za ovaj svijet.
Elin nije ni htjela razmišljati kakva bi bila Joan, ili Zoé u najgorem slučaju. Njihovi osjećaji bi bili oni najgori za podnijeti.
Alex ne bi ni obraćao pažnju na takve detalje da nje nema.

Treba ga odgovoriti od toga, zar ne? upitala se to previše puta.


Priđe mu s leđa i zagrli ga na sekundu i onda sjedne preko puta njega, gledajući ga, probijajući ga svojim pogledom.
„Ne znam što da kažem, a da je dovoljno snažno da te zaustavi.“
„Reci mi da me voli“, on joj iskreno reče.
„Ona te ne voli. Zar ti moja ljubav nije dovoljna? Nikad nije ni bila.“ Bila je bijesna. Bila je toliko bijesna. „To, to glupo prokletstvo ćete uništiti. Svaka ta djevojka će biti kraj tvoje besmrtnom životu. A što je najgore, ti dopuštaš to. Ona nije prva, ni zadnja. Što se dogodilo s prošlom Osuđenicom? Sjećaš li se? Nekako sumnjam.“

On pogne svoju glavu, par pramenova guste nepošišane kose mu padne i sakrije lice. Znao je da ona govori istinu, koju je uvijek govorila.

„One nisu krive“, reče poraženo.
„Neee, sigurno nisu“, ona reče sarkastično. „Nikad nisu. Nikad nisi ni ti. Nikad.“
Gadio joj se. Htjela ga je ubiti. Ali nije mogla.
„Izvini“, on tužno reče i pokuša ju uhvatiti za ruke.
„To nije dovoljno“, ona mu reče, nasmiješi mu se i zarije svoje ruke u njegova prsa, jednim pokretom mu izvadivši srce. „Nikad nije bilo dovoljno“, i zagrize srce, i dalje pulsirajuće toplo srce.

Spinoff opet. Mrzim se. Ali nekako je potreban, da se razjasni neke stvari. FTW, moja reference na Daenerys. :D
I da, on nije mrtav. Helo, besmrtnost?

komentari, 6